Riječ Božja je živa i djelotvorna

Autor: don Ivo Balukčić

Srijeda, 9. ožujka 2011.

I danas nastavljamo razmišljati o velikom pastoralnom pokretu u Katoličkoj Crkvi, a to je ''nova evangelizacija''.

Danas je Čista srijeda, početak korizme, četrdeset dnevne priprave za najveći događaj našega spasenja i središnji blagdan kršćanstva, a to je Kristovo Uskrsnuće. Crkva, od svojih početaka pa sve do današnjih dana naglašava da bi se priprava svih kršćana za Uskrs trebala ostvarivati pod dvostrukim vidom: slušanjem Božje riječi i vježbanjem u kršćanskom životu. Dakle, prvotni je naglasak na Riječi Božjoj, koja je za nas kršćane u Isusu Kristu uzela ljudsko tijelo, postala jedan od nas, nama u svemu jednak osim u grijehu kako bi bila naš Učitelj i Spasitelj. Stoga, svako naše nastojanje oko ''obraćenja'', odricanja, kajanja za grijehe, vježbanja u kršćanskim krepostima, pa i činjenje istinskih dobrih dijela, nemoguće je ostvariti bez Isusa i slušanja njegove riječ. Djela apostolska i apostolske poslanice prikazuju nam Božju riječ kao onu koja ovdje na zemlji nastavlja djelo spasenja što ga je Isus započeo. S druge strane, ta riječ ne označuje toliko neki niz ''Isusovih riječi'' što su ih učenici sabrali pa ih ponavljaju (Usp. Mt 10,14; 1 Kor 7,10.12.25) koliko samu evanđeosku poruku proglašenu u kršćanskom propovijedanju. Stoga je apostolska služba bitno služba toj Riječi (Dj 4,29 sl.; 6,2.4.) koja se ima navješćivati tako da odjekne cijelim svijetom.

Nadalje ta je riječ i sama po sebi spasonosna moć: rast Crkve je isto što i rast riječi (Dj 6,7; 12, 24; 19,20), te je ni okovi nametnuti Apostolu ne uspijevaju sputati („ Tim 2,9). Ona je ''riječ o spasenju'', ''riječ života'' ''živa i djelotvorna riječ''. Svi ti izrazi naglašavaju njezino djelovanje u srcima vjernika. Stoga vjernici upravo njoj duguju svoj preporod, kad joj povjeruju u času krštenja.

Dogmatske konstitucije o Božanskoj objavi Dei Verbum, Drugog vatikanskog sabora kaže: „Sveta predaja i Sveto pismo sačinjavaju jedan sveti poklad riječi Božje povjerene Crkvi. (…) A zadaća vjerodostojno tumačiti pisanu ili predanu riječ Božju povjerena je samo živom crkvenom učiteljstvu. To učiteljstvo, dakako, nije iznad riječi Božje, nego riječi Božjoj služi učeći samo ono što je predano: time što - po božanskom nalogu i uz prisutnost Duha Svetoga – to odano sluša, kao svetinju čuva i vjerno izlaže te iz ovog jednog poklada vjere crpi sve ono što kao Bogom objavljeno predlaže na vjerovanje. Služba je riječi bitna u Crkvi jer je to normalan put da se pobudi vjera. Ona je prije svega služba Crkve kao takve, koja je pozvana naviještati, osobito na euharistijskom sastanku, Gospodinovu smrt i uskrsnuće, sve dok on ne dođe. Objavljena riječ, uprisutnjena i aktualizirana 'u' i 'po' Crkvi, sredstvo je kojim Krist po svom Duhu djeluje u nama.''(DV 10) I današnjem čovjeku je potrebna živa i djelotvorna riječ Božja kao izvor života i milosnog susreta s Gospodinom jedinim Spasiteljem čovjeka“,a to je i bit ''nove evangelizacije''.